Što kada je bezosjećajnost vrlina?

Što kada je zaista tako? Što ako smatraš da je bezosjećajnost prema problemima osoba koje te okružuju svaki dan i do kojih ti je stalo samo jedna od tvojih vrlina?

Naučio sam se sa vremenom ignorirati velike navale priče. Mozak mi je jednostavno na hibernaciji dok navala ne prođe. Zato sam danas ponosno bezosjećajno đubre koje nema razumijevanja za druge. I drago mi je da je tako. Iskreno me boli kurac za nekoga tko je prolaznik u mome životu a u tom prolazu me opterećuje stvarima koje niti njega ne brinu nego se forsira da bude „suosjećajan“ i pun „empatije“. Pun mi je kurac ljudi koji guraju svoj nos gdje mu nije mjesto, guraju se da budu opisani i shvaćeni kao dobri. Pun mi je kurac i ljudi koji ne razmišljaju mozgom nego osjećajima pa onda te prevarante doživljavaju kao prijatelje a nisu svjesni da će im isti taj sutra zabiti sablju u leđa i kroz prsa sa puno osjećaja i empatije. Naravno ne treba zaboraviti da će sve to prikazati kao žrtvu i silu na koju nije mogao utjecati... Prevaranti sa godinama razvijaju sve više vještina i lica a nekada ni sami neznaju da su prevaranti dok ono šesto culo za varanje ne zatitra negdje u njima...

Zbog velike količine priče koja navaljuje na bezosjećajni mozak on sa vremenom postaje sve tuplji na prave i ozbiljne probleme pa to završava suzama, sranjem po vlasniku mozga a obično i prekidom socijalizacije sa vlasnikom. Iz iskustva znam da vlasnika boli kurac. On gušta sam sa sobom, svojim tupim mozgom pri tome se koncetrirajući na ono sto je kombinacija proračunatosti, bezosjećajnosti i interesa odredila kao prioritet.

Ista ta, sad vec predivna, bezosjećajnost stvorila je od mene osobu koja svojih 100 problema izradi i odradi sam sa sobom pa njih samo nekoliko vidi površinu ali samo ako procjenim da je u okruženju dovoljno sigurno za njih da budu vani.

Možda sam trebao prepraviti prvi dio i upitati: „što ako smatraš da je bezosjećajnost prema problemima osoba koje te okružuju svaki da samo jedna od tvojih vrlina?“ jer koliko god se netko trudio bezosjećajnost prema osobama koje voliš pali samo u ljutnji a nitko ne moze biti ljut baš stalno.

Budite bezosjećajni prema emocionalnim prevarantima, zlim malim ljudim koji se hrane tuđom energijom i emocijama i koji su tu samo u prolazu. Sa voljenima cete se vec nekako snaci ;)

P.S. Sisata ne guraj se, moras zasluziti da ti „posvetim“ post ;)